Bodlerov bestijarij: Sove

Očima punim blede vatre
Sklonjene ispod crnog tisa,
Kao idoli tuđi, s visa
Posmatraju nas sove. Snatre.

Bez pokreta će one tako
Da čekaju trenutke tmurne
Bad suton koso sunce gurne
I obavije zemlju mrakom.

Za mudrog to je primer, koji
Savet mu daje da se boji
Komešanja i buke prazne;

Kad nekog hitra sen opije,
Taj neće umaći od kazne
Što držalo ga mesto nije.

Preveo Nikola Bertolino

Pesma Sove (Les Hiboux) objavljena je 1851. godine u časopisu Le Messager de l’ Assemblee.

U Rečniku simbola Gerbrana i Ševalijea o sovama piše:

Zato što se ne izlaže dnevnoj svetlosti, sova je simbol tuge, tame, setne i samotnjačke povučenosti. Sova je u drevnoj Kini smatrana za strašnu životinju za koju se verovalo da je progutala svoju majku. Sova se uvek smatrala okrutnom i zlokobnom životinjom, glasnikom smrti ili vodičem duša kroz kraljevstvo mrtvih. Sova je bila i Atinin znak. Sova, Atinina ptica, simbolizuje misao koja vlada u tami. Sova je noćna ptica i povezana je sa Mesecom, ne može da podnese sunčevu svetlost pa se, prema tome, suprotstavlja orlu koji tu svetlost prima otvornih očiju. Sova se predstavlja i kao čuvarka mračne zemljine kuće. Pridružena htonskim silama ona je i otelotvorenje noći, kiše i oluja. Taj simbolizam se ponekad vezuje sa smrću i silama nesvesnog.

Izvor:

Šarl Bodler, Cveće zla, preveo Nikola Bertolino, BIGZ, Beograd, 1974.

Alen Gerbran, Žan Ševalije, Rečnik simbola, preveli Pavle Sekeruš i drugi, Kiša, Stylos Art, Novi Sad, 2009.

Slika: Vilijam Blejk, 1795.