Četrnaest grafika italijanskog umetnika Đambariste Piranezija autor ovog animiranog filma, Grégoire Dupond, predstavio je kao da se kreće po njima, prateći redosled pojavljivanja u portfoliju čije se prvo izdanje pojavillo 1745. godine.
Ova animacija može poslužiti kao predložak za video igricu. Autor čini da se mi krećemo kroz prostore Piranezijevih praznih, neupotrebljivih, bizarnih tamnica. Je li Edgar Alan Po video neku od reprodukcija ovih grafika pa napisao svoju priču Bunar i klatno?
Najmanje dva velika pisca 20. veka – Margerit Jursenar i Horhe Luis Borhes – imali su reprodukcije Piranezijevih grafika iznad svog radnog stola. Zašto je Piranezi bio značajan za ove umetnike, kao i za, pre njih, De Kvinsija i Kolridža? U svom delu Ispovesti jednog uživaoca opijuma, De Kvinski pominje ove grafike, nazivajući ih Snovi.
Piranezijeva serija grafika u podnaslovu može sadržati reči nadzirati i kažnjavati. Samo, koga? Tamnice kroz koje se pogledom krećemo uglavnom su prazne.
Jugoslovenska izdavačka edicija Kentaur, u svom prvom kolu, direktno biva inspirisana Piranezijem. Na forzec svojih knjiga urednici stavljaju njegove grafike tamnica o kojima detaljnije možete čitati u mom eseju.