Pet pesama
-

Pet pesama Tomasa Transtremera o kompozitorima klasične muzike
ALLEGRO Nakon crnog dana sviram Hajdna i u rukama osećam nasušnu toplinu. Dirke su spremne. Nežni čekići udaraju. Zvuk je zelen, živahan i smiren. Tutnuo sam ruke u svoje hajdnovske džepove glumeći nekog ko staloženo gleda na svet. Dižem zastavu hajdnovsku – što će reći: „Ne predajemo se. Ali mir hoćemo.“ Muzika je staklena kuća…
-

Pet pesama Tomasa Transtremera
PALATA Uđosmo unutra. Ogromna jedna sala, tiha i prazna, njena podna površina nalik je na opustelo klizalište. Vrata sva pozatvarana. Vazduh siv. Slike na zidovima. Vide se uzvrveli beživotni prizori: štitovi, vage, ribe, telesa u borbenom grču iz jednog onostranog gluvonemog sveta. U toj pustoši izložena je jedna skulptura: sam samcit sred sale stoji konj,…
-

Pet pesama posvećenih boginji Persefoni
Grčki mit nije kodifikovan knjigom. To za pisce može biti oslobađajuće saznanje jer su na taj način pozvani da sami, i nedogmatično, doprinesu već postojećem korpusu. Grčki mitovi su niz priča čije varijacije su do nas došle kroz različita pesnička i prozna dela a često su objedinjeni i kroz rečnike. Dakle, oni su nam dostupni…
-

Hipnotička i evokativna moć „Soneta Orfeju“ Rajnera Marije Rilkea
Postoji nešto hipnotičko u Rilkeovim sonetima koje je posvetio mitskom pevaču Orfeju. Ukoliko je njegov čitalac istovremeno i pesnik, uticaj ritma, tona, jezičkog slaganja skoro je nemoguće od sebe odagnati. Ciklus od pedeset pet soneta podeljen u dva dela Rilke je napisao 1922. godine za tri nedelje. Posvećene su Rut Okama Knop, drugarici njegove ćerke,…
-

Pet pesama Emili Dikinson
I Naši su životi – Švajcarska – Tako tihi – tako hladni – Dok u čudno popodne neko – Alpi svoj veo ne razmaknu I ugledamo – Daleko! Italija je s one strane – Mada ko stražar između – Alpi svečani – Alpi sirenski – Vječito čuvaju među! II I Pročelje i Začelje Sjećanje –…
-

Pet pesama Konstantina Kavafija
GRAD Kažeš: „Poći ću u neku drugu zemlju, poći ću do drugog mora. Naći će se drugi grad bolji od ovog. Svaki moj napor je ovde proklet, osuđen; i srce mi je – kao leš – pokopano. Dokle će mi um ostati u ovoj tmini. Kud god da skrenem pogled, kud god da pogledam, crne…