Moda
-

Van Gogov kaput
Mene je oduvek više zanimalo šta ljudi pokušavaju da sakriju kroz odevanje nego šta pokušavaju da istaknu. Pećinski čovek je skrivao krznenim i kožnim odevanjem svoju tanku kožu u susretu sa okrutnim klimatskim okruženjem. Kako je evoluirao a civilizacije se razvijale, pored fizičke zaštite, odeća je postala metafora: zaštita od naših strahova. Zelena je meni…
-

Zanat kao temelj modne umetnosti
Koliko kesa daje, bogato se nosi,Ali ne kao kicoš – lepo, ne šareno,Jer odelo često odaje čoveka.Oni u Francuskoj iz društva najvišegImaju za to ukus najbolji. Šekspir, Hamlet, I-3 Krojači su arhitekte za odeću i metar, poput stetoskopa za lepo, nose oko vrata. Krojači nikada ne polaze od sebe. Čak ni najveći dizajneri današnjice, iako…
-

Moda i moć: Portreti engleske kraljice Elizabete I
Samo plitki ljudi ne sude prema izgledu. – Oskar Vajld Engleska kraljica Elizabeta I Tjudor bila je ćerka Henrija VIII iz braka sa Anom Bolin, njegovom drugom suprugom. Rođena je 1533. godine a na presto je stupila 1558, sa dvadeset i pet godina. Na tronu Engleske bila je sve do svoje smrti koja je nastupila…
-

Biti gola je uvek u modi: Rokoko pank Vivijen Vestvud
U piratima i libertenima 18. veka videla je anarhistički i antipuritanski stav prema društvu, opšteprihvaćenim moralnim skrupulama i seksualnosti. Za nju, rokoko je bio prvi pank. Pripisuje joj se izreka „Ukus je ređi nego inteligencija“, koja, priznaćemo, zvuči elitistički, bezobrazno i – tačno. No, problem je u ljudskom doživljaju istine: često mislimo da ona ospokojava,…
-

Melanholici u vrtu: „Orlando“ Virdžinije Vulf i Botičelijevo slikarstvo ili u kakvoj su vezi odeća i identitet
Te ličnosti su lepe i u izvesnom smislu nalik su na anđele, ali poseduju osećanje izgubljenosti – osećanje čežnjive sete izgnanika svesnih neiskorišćenih strasti i energije; i zato su sve njegove raznolike tvorevine prožete osećanjem neopisive melanholije. – Volter Pejter o Botičelijevom slikarstvu Melanholija je velika renesansna tema čiji su uzori u antici. U tom…
-

Lunarno hladne oči Tamare de Lempicke
Njen život je bio nalik visokobudžetnoj filmskoj naraciji, a i podudarao se sa usponom sedme umetnosti, vajmarskog filma i holivudskih klasika. Aktivan stvaralački period ona provodi u Parizu tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka kada puno slika, putuje, upoznaje evropsku avangardu, boemiju i aristokratiju, čiji će društveni uticaj znati da preokrene u sopstvenu korist…


