Samospoznaja i potraga za smislom: Važnost strpljenja Hilme af Klint

Od materije ka duhu (prva slika) i od duha ka materiji (druga slika). Dva trigona tako stvaraju šestokraku (Davidovu zvezdu), simbol okultnog u kome se suprotstavljene sile ujedinjuju. Njihovo jedinstvo evidentno je na trećoj slici, što je simbolizovano krugom.

Hilma af Klint je ove tri slike smatrala za oltrska dela koja bi se nalazila u teozofskom spiralnom hramu koja je od nje poručio Rudolf Štajner koga je poznavala i sa čijim idejama je bila upoznata.

Ova umetnica nas najbolje može naučiti važnosti strpljenja i poništenja ega. Oba su neraskidivo povezana. Sve ima svoje vreme, kad raste i kad zri. Umetnica je to znala, pa nije žurila jer su njene slike skoro šezdeset godina posle njene smrti otkrivene većem broju ljudi. Tokom života, osim malobrojnih u teozofskim krugovima, niko za njih nije znao. Ipak, one nisu bile nešto usputno u njenom životu već su zauzimale centralnu poziciju, davale su joj smisao i bivale poziv. Njena dela su monumentalna, zahtevala su veliku angažovanost i pažnju oko nastajanja i čuvanja. To je morao biti ogroman i iscrpan posao a nije joj donosio ništa. Naravno, ništa sa stanovišta ega, sa stanovišta uspostavljanja sopstvene vrednosti prema kriterijumu materijalno opipljivog postignuća, naročito onog koji drugi vide i koji drugi prihvate kao relevantno.

Što se ega tiče, više ga ističu oni koji nju ističu kao prvu apstraktnu slikarku, onu koja je prva, pre Kandinskog i Mondriana, bila avangardna. Mislim da njoj to uopšte nije bilo važno. Volim povučene umetnike: Hilmu af Klint, Vilijama Blejka, Emili Dikinson. One koji rade zato što je to njihovo pozvanje. Ništa dalje od toga. Kao pčela ili mrav, stvaraš radi stvaranja, bez kalkulacija, predumišljaja i sabiranja. Tvoj rad dobija vrednost jer si ti u miru sa sobom i potpuno iskren prema sebi.

Na njenim slikama nema ničeg agresivnog, napadnog, disharmoničnog. Boje su blage, prijaju našim čulima, ospokojavaju nas, oblici na njima su u kretanju, uočava se vedrina, a nju postižu oni koji su na nultom stepenu balansa i mira sa sobom jer su sigurni u svoj put i zadatak.

Slike: Tri oltarska dela, 1915; Deset najvećih (detinjstvo, mladost, zrelo doba, starost), 1907.


Posted

in

,

by