Zašto nema Odiseja u Helderlinovom pesništvu?

Kod smokvina stabla mi je
Ahil moj umro,
a Ajant leži
kraj pećina morskih,
kraj potoka bliskih Skamandru.
Od brujanja u slepoočnicama nekad je,
prema navici stalnoj Salamine
nepokretne, umro u tuđini
veliki Ajant.
Ali Patrokle u kraljevom oklopu. I umreše
još mnogi drugi.

Karl-Hajnc Ot, savremeni nemački helderlinovac i autor knjige Helderlinovi duhovi, pisao je na ovu temu sledeće:

Kada je Kiklop u svojoj pećini pojeo već šest Odisejevih saputnika, i na ulaz u pećinu postavio veliku stenu i time onemogućio svaki beg, Odiseju nije preostalo ništa do da opet posegne za lukavstvom. Kako je to slučaj hteo, uz sebe je imao meh pun predivnog vina koje je bilo namenjeno za dalje putovanje. Pošto nisu mogli da pobegnu od Kiklopa, vino je bilo jedini izbor. „Uzmi, Kiklope i pij!, poziva ga Odisej: „Vino dobro ide uz ljudsko meso.“ Kiklop pije. Hoće još. Pije dok se ne napije. Dok hrče i dok mu iz usta vire ostaci kanibalskog obreda, Odisej sa svojom preostalom grupom zapali maslinovo deblo, koje zabodu u Kiklopovo oko. Izbezumljen od bola, on se probudi, ali ništa ne vidi. Lud od bola tetura se po svojoj pećini i doziva u pomoć. Kiklopi iz susednih pećina mu dovikuju: „Ko je to uradio?“ Pošto ga je Odisej ubedio da mu je ime Niko, on viče: „Niko!“ Niko mu ne priskače u pomoć. Iz očaja Kiklop sklanja stenu s ulaza i odlazi teturajući se iz pećine. Odisej i njegovi beže, kradu mu koze i ovce i odlaze sa plenom.

Odisej se uopšte ne javlja kod Helderlina, iako je malo likova koji se toliko često pojavljuju u mitskim pričama kao on, sve do danas, kao što se vidi iz Džojsovog Uliksa ili u Adornovoj i Horkhajmerovoj Dijalektici prosvetiteljstva. Zašto on kod Helderlina ne igra nikakvu ulogu? Zašto Helderlin hvali iskusne ratnike kao što su Ajaks, Ahil i Herkul? Zar mu je Odisej isuviše lukav? Isijava li on premalo junaštva? Zar Helderlin ne zna šta će s njegovim dugogodišnjim lutanjem, s njegovim ljubavnim avanturama i jer je neveran? Zar Helderlin figuru kao što je Kirka ne želi da slavi u pesmama, ženu, pred kojom se muškarci pretvaraju u svinje? Možda mu se ne dopada što Odiseja nakon njegovog povratka tretiraju kao stranca? Kao nekog koga niko više ne želi da vidi?

Samo u dve, tri rečenice Helderlin pominje Odiseja, na primer u svojim Napomenama o Homeru, gde za svog omiljenog junaka proglašava Ahila, dok o Odiseju zaključuje:

Taj je vreća puna sitnine koja se dugo broji, s pravim novcem se brže završi.

Vreća sitnine je bezvredna gomila novčića, uzalud utrošen metal. Odisej za Helderlina nije junak. On kroz život prolazi uz pomoć trikova i prevara. Šta je tu uzvišeno? Herkul bi Kiklopa uhvatio za vrat i ubio.

Stihovi: Fridrih Helderlin, Mnemosina, preveo Ivan V. Lalić

Citat: Karl-Hajnc Ot, Helderlinovi duhovi, preveo Nikola B. Cvetković, Ultimatum, 2021.

Slika: Odilon Redon, Kiklop, 1914.