Tigre, tigre, plamni sjaju
U mračnome šumskom kraju,
Ko je to, što smrću vlada,
Tvorac tvoga strašnog sklada?Kog prostranstva dalekoga
Beše vatra oka tvoga?
Kojim se krilima vinu?
Koja ruka vatrom sinu?Koja spretnost, koje sile,
Istkaše ti srca žile?
A kad srce tući stade,
Šta li mu to snagu dade?Kog čekića, kog okova,
Peći, što ti mozak skova?
Nad nakovnjem stisak koji
Mogaše da se ne boji?Kad počeše zvezde sjati,
Suzom po nebu kapljati,
Da l’ on vide svoje delo?
Stvori l’ on i Jagnje belo?Tigre, tigre, plamni sjaju
U mračnome šumskom kraju,
Ko je to, što smrću vlada,
Tvorac tvoga strašnog sklada?Preveo Dragan Purešić
Blejk je objavio Pesme nevinosti 1789. a Pesme iskustva 1794. Od te godine pesnik počinje da dve zbirke poima kao jedno delo – Pesme nevinosti i iskustva – koje pokazuju dva opozitna stanja čovekove duše. Dečiji pogled na svet nevinosti zamenjuje degradacija duše koja je natopljena iskustvom odraslog. Vizija i jedinstvo sa prirodom nestaju i bivaju smenjene iskustvom realnosti, zla, ljudske pokvarenosti, nepravdom. Međutim, između ova dva stanja ne postoji kvalitativna gradacija – za autentičnu egzistenciju neophodna su oba.
Zbirka Pesme nevinosti sastoji se od dvadeset pesama. Zbirka Pesme iskustva sastoji se od dvadeset šest pesama. Mnoge pesme unutar zbirki imaju svoj pandan. Tako je pesmi „Jagnje“ iz Pesama nevinosti pandan pesma „Tigar“ iz Pesama iskustva.
Pesma „Tigar“ se sastoji od šest strofa. Svaka strofa se sastoji od četiri stiha. Stihovi su rimovani prema rasporedu aa-bb odnosno prvi i drugi stih, treći i četvrti. Pesmom dominira apostrofa, stilska figura obraćanja. Kroz obraćanje tigru pesnik ga, istovremeno, opisuje, čineči ga centralnom tačkom čitalačevog (posmatračevog) fokusa, ali, istovremeno, opisivanjem kroz obraćanje pesnik upućuje i na tigrovog tvorca. Najprisutnije u pesmi je ono što je odnsutno – tvorac tigra.
Tyger Tyger, burning bright,
In the forests of the night;
What immortal hand or eye,
Could frame thy fearful symmetry?
U prvoj strofi saznajemo da tigar svetli u šumama noći. Pesnik se pita koja besmrtna ruka ili oko su mogli da stvore, da oblikuju, da obuzdaju tigrovu „zastrašujuću simetriju“. Ovde se uvode oko i ruka kao dva stvaralačka oruđa, stvaralačke komponente podjednako važne za oblikovanje umetnosti. Tigrova simetrija je zastrašujuća. Ili je, pak, sam tigar, iako izraz sklada, biće strašno po sebi? Zašto tvorac stvara takva bića? Da li lepi oblici istovremeno moraju ili mogu biti okrutni? To sa jagnjetom nije slučaj ali jeste sa tigrom.
In what distant deeps or skies.
Burnt the fire of thine eyes?
On what wings dare he aspire?
What the hand, dare seize the fire?
Ključno pitanje druge strofe je – gde? U kojim dalekim dubinama ili visinama su stvorene tigrove plamene oči?
And what shoulder, & what art,
Could twist the sinews of thy heart?
And when thy heart began to beat,
What dread hand? & what dread feet?
Treća strofa se vraća tvorcu. Čije umeće i kakve to ruke stvoriše tigrovo srce, ko mu je dao snagu kada je počelo da kuca?
What the hammer? what the chain,
In what furnace was thy brain?
What the anvil? what dread grasp,
Dare its deadly terrors clasp!
Četvrta strofa se odnosi na sredstva, na oruđa koja su stvorila tigra. Pominju se čekić, lanac i nakovanj, kao i peć u kojoj je stvoren tigrov mozak. Ovde imamo na delu nešto što savremenog čitaoca podseća na labaratoriju Viktora Frankenštajna, s tim što su tvorčeva oruđa ovde daleko grublja, njihova piranezijevska aluzivnost zastrašuje. Tigar deluje kao da je stvoren u mukama.
When the stars threw down their spears
And water’d heaven with their tears:
Did he smile his work to see?
Did he who made the Lamb make thee?
Najzad, pesnik postavlja pitanje je li se tvorac gnušao svog dela ili mu se nasmejao, isti tvorac koji je stvorio jagnje, je li stvorio i tebe, pita kroz obraćenje pesnik tigra koga, uprkos naglašavanoj snazi, dinamici, energiji, isticanju njegove telesnosti (mozak, srce) mi kao čitaoci ne vidimo drugačije nego kao sliku. On nam se čini nepomičan, poput svitaca koji u jednom mestu svetle, tako i tigar u šumi, po noći, plamti, ali u mestu. To je paradoksalna slika.
Tyger Tyger burning bright,
In the forests of the night:
What immortal hand or eye,
Dare frame thy fearful symmetry?
Pesnik ne postavlja pitanja da bi na njih dobio odgovor. Pitanja su više retoričke prirode, na su stav pre nego nedoumica. Pesmu možemo posmatrati kroz opoziciju i poređenje sa pesmom „Jagnje“, suprotstavljajući dva različita bića koje je isti tvorac stvorio, jedno je umiljato i nežno, drugo je agresivno i razarajuće. Ali, ukoliko pesmu posmatramo samo za sebe, nezavisno od poetskog pandana iz prethodne zbirke, dolazimo do zanimljivih detalja. I tigar nam se na trenutak učini poput jagnjeta. Pasivan, bez volje u odnosu na svog tvorca, biće koje napušteno luta šumama po noći. Tigar, isto tako, može biti viđen i kao simbol stvaralačke imaginacije i kreativne moći svog tvorca.
Prvobitno, tigar je framed, uokviren. On je obuzdan, linije njegovog gracilnog tela kao da zadržavaju masu koja ima više snage nego što mu okvir unutar koga je dozvoljava da iskaže. Prva i poslednja strofa su identične, tako je ostvarena simetrija. No, osnova svake lepote, pored sklada, jedinstva delova unutar celine, sastoji se i u pogrešci, što je ovog puta naznačeno različitim rečima: u prvoj strofi poslednji stih glasi Could frame thy fearful symmetry?, u poslednjoj Dare frame thy fearful symmetry? Reč Could zamenjena je rečju Dare. Ko bi mogao i ko bi se usudio?
Doista, ko bi se usudio? Samo oni koji kada im se tigar nađe na putu jesu dovoljno hrabri da ga zajašu, kako nas uči stara istočnjačka mudrost. Jedna od velikih tema romantizma je tema stvaralačkog nadahnuća, poreklo umetničkog impulsa u pojedincu (Human Divine), suočavanje sa intuicijom, imaginacijom i stvaralačkom maštom na autopoetički način. Ova pesma, baš kao i, recimo, Kitsova Oda grčkoj urni odgovor je na tu preokupaciju umetnika. Istovremeno, tema je šira od same književnosti: ona zadire u najsuštastvenija religijska pitanja i nedoumice. Hrišćanski kontekst Blejkovog stvaralaštva nikada nije mogao biti previđen.