Jugoslovenske izdavačke edicije: „Erotikon“

Biblioteka Erotikon izdavačke kuće Prosveta izlazila je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka u Jugoslaviji. Prva knjiga koja se pojavila u ediciji bila je Fukoova Istorija seksualnosti na čijim stranicama piše da je objavljena 1978. Tu godinu uzećemo za početak ove prepoznatljive biblioteke.

Spisak izdanja koji sledi nije konačan. Svi naslovi bili su redovno rasprodavani, štampani u pet, osam ili deset hiljada primeraka. Pojedinačni naslovi imali su dva, tri ili četiri izdanja. Urednik biblioteke Erotikon bio je Milan Komnenić. Za dizajn je bio zadužen Dobrilo M. Nikolić.

Erotikon je školski primer kako se formiraju književne edicije:

  • Kvalitet autora i naslova koji lascivnu temu predočavaju čitaocima bez trivijalizacije i banalnosti
  • Prepoznatljiv vizuelni kod izdanja, što je posebno važno kod edicija (u ovom slučaju većinom slike nadrealista koji podvlače važnost erotskog i podsvesnog)
  • Dobri prevodioci i pogovori
  • Kontinuitet izlaženja

Evo kako su saradnici na formiranju edicije i njen urednik, Milan Komnenić, opisali svoju misiju i rad na prevođenju i izdavanju baš ovih dela. Tekst je, uz naslove već objavljenih knjiga, stajao na poslednjoj korici svake knjige.

Umesto, na žalost, zaboravljenih platonovskih učenja o erosu, danas je frojdovski libido postao krilatica naše civilizacije koja, iz različitih pobuda, preterano zbližava erotsko sa skarednim, nečistim, nasilničkim i vulgarnim pojavama. Iz te mešavine rođena je pornografija čiji je smisao potpuno suprotan smislu erotskog.

Knjige ove biblioteke, kao izraz slobodne umetničke mašte, bez sumnje će ukazati na korenitu razliku između erotske umetnosti i pornografije. Prva je slobodna, druga je u službi nazadnih nastojanja i manipulacija. Ne libeći se da iznese na videlo ono što je potiskivano, žigosano ili osporavano u različite svrhe, erotska umetnička književnost prekoračuje često granice pristojnosti koje je građansko licemerje nametnulo kao svojevrsnu odbranu svojih interesa.

Pisci erotskih knjiga su po pravilu revolucionisali samu književnu misao, a time i duh svog vremena. Jer, erotske knjige mahom teže ili da doprinose stvaranju jednog revolucionarnog morala ili su pak odjek morala svog vremena protiv kojeg protestuju. U tom smislu erotsko ume da posoluži kao ključ za posredno ukazivanje na pojave naizgled daleke, nesrodne ili čak suprotne samom erotskom, ali se time samo potvrđuje uverenje da je eros tvorački činilac.

Sledi spisak knjiga koje su izašle u okviru edicije Erotikon:

  • Mišel Fuko – Istorija seksulanosti
  • Mišel Fuko – Istorija seksualnosti (Staranje o sebi)
  • Mišel Fuko – Istorija seksualnosti (Korišćenje ljubavnih uživanja)
  • Hjubert Selbi – Poslednje skretanje za Bruklin
  • Žorž Bataj – Plavetnilo neba
  • Karlos Fuentes – Aura
  • Sandro Zanoto – Venerina delta
  • Filip Rot – Profesor žudnje
  • Anais Nin – Prsten
  • Vuk Stefanović Karadžić – Crven ban
  • Li Ju – Prostirka za telesnu molitvu
  • Markiz de Sad – Filozofija u budoaru
  • Nepoznati autor – Moj tajni život
  • Gijom Apoliner – 11000 buzdovana
  • Markiz de Sad – 120 dana Sodome
  • E. T. A. Hofman – Sestra Monika
  • Goropadni eros (Zbornik teorijskih radova)
  • Andre Pjer de Mandijarg – Englez u zatvorenom dvorcu
  • Čarls Bukovski – Priče o običnom ludilu
  • A. N. Afanasjev – Zaveštani tetreb
  • Alfred Žari – Mužjačina
  • Hose Donoso – Tajanstveni nestanak markize Lorija
  • Pjer Luis – Bludne kćeri
  • Furže de Monbron – Margo krparka
  • Pijetro Aretino – Mudrovanja
  • Mrsne priče
  • Andrea de Nersija – Felicija
  • Kalijana Mala – Ananga-Ranga
  • Roko & Antonija – Svinje sa krilima
  • Sizan de Moransi – Ilirin iliti pogibelji kojima neiskustvo vodi
  • Vilhelmina Šreder-Devrijent – Sećanja nemačke pevačice
  • Lu Andreas-Salome – Šta je eros
  • Vilijem S. Barouz – Goli ručak
  • Restif de la Breton – Anti-Žistina

Ujednačenost autentičnog fonta i korice sa slikama nadrealista čine ova izdanja prepoznatljivima. Dve knjige naročito skreću pažnju. Slika Rođendan koja pripada Dorotei Taning nastala je 1942. Ona je ilustracija knjige Aura meksičkog pisca Karlosa Fuentesa. Druga slika, Silovanje neveste, ilustracija romana Poslednje skretanje za Bruklin, pripada Maksu Ernstu a nastala je 1939. godine. Obe knjige i obe slike aluzija su na neodvojivu vezu oniričkog i erotskog.

Poluobnažene devojke u prostoru punom vrata, okružene su neobičnim bićima. Tu su još mitska žena-ptica i krilati lemur koji jezikom likovnosti opisuju i dopunjuju ono napisano i vizuelna su predstava intencije urednika i dizajnera. Valja imati na umu da je vizuelni segment ove edicije neodvojiv od sadržaja samih knjiga, celokupna edicija, čini se, planirana je kao gesamtkunstwerk, totalno umetničko delo.