Ivan V. Lalić
-

Zašto nema Odiseja u Helderlinovom pesništvu?
Kod smokvina stabla mi je Ahil moj umro, a Ajant leži kraj pećina morskih, kraj potoka bliskih Skamandru. Od brujanja u slepoočnicama nekad je, prema navici stalnoj Salamine nepokretne, umro u tuđini veliki Ajant. Ali Patrokle u kraljevom oklopu. I umreše još mnogi drugi. Karl-Hajnc Ot, savremeni nemački helderlinovac i autor knjige Helderlinovi duhovi, pisao…
-

Helderlinova pesma o Napoleonu Bonaparti
Svete su posude pesnici, U kojima vino života, duh Junaka se čuva. Ali duh ovog mladića hitri Zar ne bi razorio ono Čime ga obuhvatiti želiš, posudu? Pesniče ne dotiči ga kao ni prirode duh, Na takvoj građi od veštaka postaje dete. U pesmi on ne može živeti ni trajati, On živi i traje u…
-

Intenzitet života i okrutnost proleća: Tomas Sterns Eliot i Igor Stravinski
Početni stihovi Eliotove poeme Četiri kvarteta glase: Vreme sadašnje i vreme prošlo Oba su možda prisutna u vremenu budućem, A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom. Ako je čitavo vreme večno prisutno, Čitavom vremenu nema iskupljenja. Šta je moglo biti jeste apstrakcija I ostaje trajna mogućnost Samo u jednom svetu razmišljanja. Može se postaviti pitanje…
-

„Konjske su glave okrenute Večnosti“: Smrt u delu Emili Dikinson i Ingmara Bergmana
Status anglosaksonskih književnica, iako ima kanonizovan status u okviru sopstvene književne tradicije, u drugim kulturama ima problematičan i nedovoljno ozbiljno shvaćen. Kad je reč o umetnicama 19. veka, čitaoci o njima poseduju predstave kao o autorkama sentimentalnih romana čiji su protagonisti mahom naivne junakinje koje pravolinijski pohode društvene lestvice, dosežući na taj način pravdu za…
-

Poema o životu, ljubavi i smrti Edvarda Munka
Uskoro će zvezde potražiti gnezdo u obrvama sumornog čoveka. – Georg Trakl Jeza života – poema o životu, ljubavi i smrti naziv je Munkove najpoznatije serije slika, započete 1893. godine dok je umetnik boravio u Berlinu. Teme koje njome dominiraju, ispostaviće se, bile su ciklične, one su se iznova pojavljivale, svedočeći, ne o maniru, već…