Beograd

  • Deset godina od kako sam diplomirala

    Deset godina od kako sam diplomirala

    Diplomirala sam 19. aprila 2011. godine. Bio je topao dan, pravi prolećni. Trebalo je da izađem na poslednji ispit u januaru te godine ali nisam imala dovoljno samopouzdanja i, pre svega, psihičke spremnosti. Koleginica koja je izašla tada, i diplomirala, kada sam ju pozvala da vidim kako je bilo, predstavila mi je taj čin kao…

  • Buvlja pijaca kao prostor nesvesnog jedne kulture

    Buvlja pijaca kao prostor nesvesnog jedne kulture

    Buvljaci su id jedne kulture, ono što ona ne želi, što baca i odbija. Sadržaj buvljaka, to je ono što je proglašeno nepotrebnim, što je smeće, a što se iznova pojavljuje, i uvek na margini, za razliku od ego kulture u zvaničnom muzeju. Frojd je bio u pravu kada je rekao da se ono potisnuto…

  • Pet beogradskih antikvarijata

    Pet beogradskih antikvarijata

    Moć knjige je velika i neuništiva. Njeno bogatstvo je neprocenjivo, ona daje potpuno novi uvid u svet, iskustvo, pojedinca, istoriju, postojanje kao takvo. Knjiga nikada neće biti prevaziđena kao medij. Sam predmet je, za mene, oduvek bio magičan, nezavisno od sadržaja. Volela sam da kupujem knjige, i to je oduvek bila moja mera bogatstva, da…

  • Ikarov pad

    Ikarov pad

    Ranije sam češće odlazila u Zemun, moj prijatelj je tamo stanovao. Retko smo ostajali u zatvorenom prostoru, a i kada bismo, tema Ikara bila bi indirektno prisutna, „visoko“ i „nisko“ preplitali bi se: pravili smo sendviče i pričali o Ljosi, jeli bismo ih i punih usta sumirali utiske o Markesu. Onda bismo izašli i prolazili…

  • Džez, leto i apstrakcije

    Džez, leto i apstrakcije

    Nepodnošljivo doba leta. Dosada. Nepodnošljivi časovi nepodnošljivo sporih podneva. Praznina. Smola između prstiju kao adekvatna materija kojom bi se predočila nemogućnost koncentrisanja, usredsređivanja volje, pokretanja, ostvarenja bilo kakve namere. Nesanica. Besmislenost grada. Besmislenost koleričnih napadnih polugolih ljudi. Musavi trotoari, smrad između zgrada. Prazan javni prevoz, otuđena izborana naduta lica koja otupelo gledaju kroz masno prozorsko…

  • Edit Pjaf i prazne bioskopske sale Edvarda Hopera

    Edit Pjaf i prazne bioskopske sale Edvarda Hopera

    Edit Pjaf mi je oduvek delovala kao osoba koja nije volela svoj rođendan. Iako ne delim stav mnogih koje poznajem povodom dana svog rođenja kao najgoreg dana u godini, mislim da u takvom stavu ima mnogo potencijala za razumevanje nečije ličnosti. To je kao sa izgriženim noktima: forma je neprivlačna ali je simbolična. Značenja su…