Novembar: Magla nad lišćem – Džon Etkinson Grimšo

Jedan od najpoznatijih slikara viktorijanskog perioda engleskog slikarstva bio je Džon Etkinson Grimšo. On isprva biva pod uticajem prerafaelita. Pesnici čijim se delima oduševljavao i koja je ilustrovao bili su Longfelou i Tenison, a slikar koji se  divio njegovoj umetnosti, onaj koji je, kao i kasnije Kandinski, svoje slike naslovljavao kao da su u pitanju muzička dela (kompozicija, harmonija, simfonija, nokturno) bio je Džejms Meknil Vistler. Muzikalnost, čini se, svojstvena je i Grimšoovim novembarskim pejzažima.

Prepoznajemo nekoliko tematskih celina u njegovom opusu. Prvu čine slike čija je tema mitološki ili istorijski prikaz. Druga celina se odnosi na prikaz enterijera, kao i ženske figure koja je okružena mnogobrojnim predmetima u njemu. Treća se odnosi na fascinaciju kućama koje su građene pre doba u kome je slikar stvarao, verovatno u 18. veku. Osnovne su im odlike veličina, reč je o vilama u zagonetnom pejzažu dvosmislene svetlosti. One asociraju na kuće koje se pominju u pričama Edgara Alana Poa. Stoga, nije slučajno što su poslužile i reditelju Timu Bartonu kao mogućnost za rekonstrukciju doba u kome se pojedini njegovi filmovi odigravaju. Četvrta tematska celina, takođe od velike pomoći pomenutom reditelju, jesu prikazi ulica, najčešće kraj dokova Londona, Liverpula i Lidsa. Petu celinu u opusu slikara čine prikazi brodova u luci, neki nastali pod uticajem crteža i akvarela Vilijama Tarnera. Šesta, i poslednja tematska celina koju sam uočila, ona koja će biti predmet ovog teksta i koja stoji u vezi sa tekstovima o Šopenu i Floberu, odnosi se na prikaze uskih ulica i pejzaža kojima su okružene. Ono što je od početka stvaralaštva odlika ovog slikara jeste tretman svetlosti koja doprinosi osobenoj atmosferi.

Citirajući između slika određene pasuse Floberovog dela Novembar, videćemo kako se slike i reči dopunjuju i govore jedne o drugima više nego što mi to možemo ovim tekstom.

autumn-morning

Postoji jedno doba života, sjećate li se toga, čitaoče, kad se čovijek obijesno smiješi, kao da ima sjelova i zraku; srce je sasvim nabreklo od mirisava lahora, krv udara vruće u žilama i ključa kao pjenušavo vino u kristalnoj čaši. Vi se budite sretniji i bogatiji nego dan prije, ustreptaliji, ganutiji; slatki se fluidi dižu i spuštaju u vama i božanski vas prožimaju svojom opojnom toplinom, stabla savijaju pod vjetrom svoje krošnje u mekanim krivuljama, lišće treperi jedno nad drugim kao da se razgovara, oblaci se skližu i otkrivaju nebo, na kojem se smiješi mjesec i odražava se odozgo u rijeci. Kad hodate večerom udišući miris pokošenog sijena, slušajući kukavicu u šumi, gledajući zvijezde koje padaju, vaše je srce, nije li tako, čišće, prožetije zrakom, svjetlošću i modrinom negoli spokojni obzor na kojemu zemlja dodiruje nebo u mirnom poljupcu.

ef7a3d942f905ed54a41c89f54d168dc

Otada sam živio samo u bezgraničnom idealu, te sam, slobodan i leteći bez zapreka, oblijetao kao pčela da kupim na svim stvarima ono čime ću se hraniti i živjeti; kušao sam da otkrijem u šumovima šuma i valova riječi koje drugi ljudi ne razumiju, i otvarao sam uho da slušam otkrivenje njihova sklada. Sastavljao sam od oblaka i od sunca goleme slike, kojih ni jedan jezik ne bi mogao iskazati, a isto sam tako i u ljudskim djelima najednom opažao odnošaje i suprotnosti koji su me zablještavali svojom sjajnom jezgrovitošću. Katkad mi se činilo da umetnost i poezija otvaraju svoje beskrajne obzore i da jedna drugu obasjavaju vlastitim blijeskom;  izgrađivao sam palače od crvena bakra, penjao sam se vječito na vedro i radosno nebo po stubištu oblaka, mekših od paperja.

Išao sam rubom rijeke, uvijek sam volio vodu i blago gibanje valova koji se gone; rijeka je bila mirna, bijeli su lopoči drhtali uz romor vode, valovi su odmicali polagano odvijajući se jedni nad drugim; u sredini su se sa otoka spuštali u vodu bokori zelenila, činilo se da se obala smiješi, čuo se samo mrmor valova.

golden-light-1893

Nastajao je tužan sklad između izvanjske prirode i mene. Kako bi se moje srce stezalo kad bi vjetar zviždao u bravama, kad bi fenjeri bacali svoju slabu svjetlost na snijeg, kada bih slušao pse kako laju na mjesec!

an-autumn-lane

Ja bih se smijao blago i gotovo nizašto, kao bolesnici koji koji se oporavljaju. Katkada bi me obuzimala nježnost prema mome psu, i ja bih ga volio sa žarom; ili bih otvorio kakav stari ormar da opet  vidim svoje staro đačko odijelo i sjećao bi se dana kad sam ga prvi put obukao, mjesta gdje je ono ilo sa mnom, te bih se gubio u uspomenama na sve svoje proživjele dane. Jer, uspomene su slatke, bile one žalosne ili vesele, svejedno je! A najžalosnije su još najugodnije za nas, zar u njima nije sažeta beskonačnost?

Na tom je mjestu bilo nekoliko velikih stabala, svježina bliske vode i hladovine razveseljavala me, i ja osetih da se smiješim. Kao što i muza, koja je u nama, širi nosnice i upija lijepe zvukove kad sluša neku harmoniju, isto se tako nešto neodređeno raširilo u meni, da bi upilo neku sveopću radost. Gledajući oblake, koji su se valjali nebom, baršunastu tratinu obale, koju su žuti traci sunca, slušajući šum vode i šuštanje vršaka stabala, koji su trepetali, premda nije bilo vjetra, sam, uzbuđen i miran u isti mah, osjećao sam da se onesvješćujem od razblude pod težinom te prirode pune ljubavi, i ja stanem ljubav da dozivam!  (…)  Ispružio sam se na mahovini podno stabala, želio sam još veću malaksalost; bio bih volio da se zagušim pod ružama, da se slomim pod poljupcima, da budem cvijet kojim vjetar drma, obala koju rijeka natapa, zemlja koju sunce oplođuje.

Citati: Gistav Flober, Novembar, prevod Tin Ujević, Svjetlost, Sarajevo, 1961.

Napomena: Ovaj tekst je deo esejističkog triptiha posvećenog mesecu novembru.

Novembar: Nokturna – Frederik Šopen
Novembar: Melanholija i uspomene – Gistav Flober
Novembar: Magla nad lišćem – Džon Etkinson Grimšo

Ana Arp

Ana Arp je autorka umetničkog projekta A.A.A. Jedna je od prvih u svetu koja je formu sajta počela da koristi kao mogućnost za oblikovanje sopstvenog umetničkog dela. Sadržaj na sajtu stvara autentičan jezik čiju je kombinatoriku omogućila savremena tehnologija koja iz dana u dan biva sve jači medijator između nas i umetnosti, nas i stvarnosti, menja nam život i uspostavlja nov način recepcije. Sadržaj sajta čine reči i slike koje tek zajedno, i u istom kontekstu posmatrane, nalik predmetima u kabinetu kurioziteta, tvore potpuno novu realnost, nov jezik, nov način da se stvari vide i dožive.